9-11

Ne, ovo nije poziv u pomoć, jer da jest naslov bi bio 112 a ne 9-11, pa nismo u Americi, bar ne još uvijek, ali ako ovaj tamo Trump pobijedi... ko zna...

I ne, naslov se ne odnosi na 9.11.2001. kad su napadnuti neboderi u New Yorku, u biti ova kolumna nema ama baš nikakve veze s Amerikom, osim što će je možda pročitat neki naš Konavljanin nastanjen u nekom dijelu Amerike.

Riječ je o vremenu koje je proteklo od kad sam napiso zadnju kolumnu, 9 mjeseci i 11 dana, odnosno točno 287 dana od zadnje kolumne. Čemu onda slika Porschea 911 kao naslovna slika ove kolumne pitaš se? A zašto ne? Kažu da slika, odnosno fotografija, vrijedi više od 1000 riječi (ova kolumna skupa s naslovom ima točno 952 riječi), i da dobrom fotografijom privlačite ljude, pa kud ćeš boje od Porschea 911?

Danas je srijeda. Mislim da prvi put počinjem pisat kolumnu na dan na koji će bit objavljena. Ustvari prvi put ujutro pišem kolumnu. Sunce je taman izašlo prije par minuta, točnije u 06:47 i para se da će bit fin dan što mi u jednu ruku odgovara, a u drugu baš i ne. Odgovara u tom smislu što volim ovako lijepe sunčane dane, volim proljeće, ljeto pa ajde i jesen može proć, ali sa zimom sam na Vi (da, svjestan sam da kalendarski zima još uvijek traje!), pogotovo kad je južina i kiša, ne volim je viđet ni na slikama (kišu), a ne odgovara zato jer kad su 'vako lijepi dani vajalo bi ih iskoristit i radit što oko kuće a to mi se danas nikako ne da. Danas bi najrađe uzo kučka i pošo s njim do Ilijina vrha, starom štrekom sa streljane, uzo sa sobom bokun pancete i malo kruva i jednu pivu, Karlovačko Retro po mogućnosti. Molio bi ove „pametne“ da se suzdrže komentiranja pive govoreći ili misleći kako sam s tim upropastio drevni konavoski pa čak i dalmatinski običaj a to je da se panceta, kao i svako crveno meso, zalijeva sa crnim vinom, eventualno s bevandom! E pa neka, meni je draže zalit pivom, a ponekad čak i zalijem vinom - bijelim, prema obrazu.

Kad sam kod tih „pametnih“ pojedinaca, često se dogodi da nam baš takvi prigovaraju oko našeg rada na ovoj stranici, naprimjer: dugo niste ništa napisali, kad će taj redizajn, zašto ste baš o tome pisali, mogo si ili mogli ste to malo bolje napisat, vi sebe smatrate novinarima i slično. Iskreno, mi sebe ne smatramo novinarima, jer niti nam je to zanimanje niti posao, niti nam tko plaća da vodimo ovu stranicu nego je plaćamo sami od svojih plaća i pišemo ono što nas i kad nas volja, a svakako bi voljeli i da se malo više ljudi uključi i da nas kontaktira sa ciljem suradnje jer ipak ovo je stranica našeg mjesta gdje je svak dobro došo da napiše neki tekst ili nam javi neko događanje ili novost. Znamo da ima ljudi sa darom pisanja, sa potencijalom, ima čak i onih koji jako lijepo pišu ali to nažalost ostaje zapisano između korica njihove Lipa Mill zadaće, a i onih koji trate vrijeme po kafićima, odnosno kafanama, i govore kako bi oni ovo - kako bi oni ono, a akcije nigdje i to je žalosno jer ako Vjekoslava Huljić sebe može nazvati skladateljicom i još je ljudi plaćaju za to, ako Ivan Šarić smatra da je smiješan i zabavan i još od toga dobro živi, ako Marko Grubnić zna koristit Photo Shop, ma na kraju krajeva ako ja mogu pisat kolumnu (doduše svake prijestupne ali eto fala Bogu pa sebi to mogu dopustit) onda je vrijeme i za tebe čitatelju da počneš živjet svoje snove, a i ti sa tim prekrasnim pričama i pjesmama zapisanim u Lipa Mill zadaći, objavi ih negdje, ne moraš nužno na gruda.org možeš recimo i na čilipi.net., samo ajde pokreni se malo i neka pozitiva i aktivnost zamijene negativu i tračanja, dolazi proljeće sve se budi, probudi se i ti (dobar slogan, sačuvat ću ga, možda ga i unovčim jednog dana!).

Taman kad me uvatila inspiracija osto sam bez kafe, popio zadnji gutljaj, a pisanje bez kafe je isto ko bijelo vino bez mineralne, ne ide i točka! Obično kad mi nestane kafe pođem napravit (logično) ili pošaljem ženu da mi napravi, ali dok dođeš do kužine, opereš đezbicu (ili je đezvica? – ekipa iz Konavoskog pomaži), naliješ vodu, pričekaš da voda uzavri, staviš kafu, pričekaš dok proključa (bar 2 ključa), ostaviš je malo da odstoji, naliješ u kikaru... gotovo, ako ode u šumu nema.. nemo'š više uvatit i gotovo! Ali eto, neki dan sam otkrio novu instant tursku kafu Franck Rituali Crema 2Go (tugo?). Dakle uspeš u kikaru, preliješ vrućom vodom, promiješaš i piješ (možeš dodat mlijeko i cukar ako ćeš), i još je sve gotovo u manje od minut a okusa skoro boljeg nego domaća turska kafa. Jesam li reko da ima čak i fundać! Začepilo nam se pilo neki dan koliko fundaća ima, skoro pa sam Neca moro zvat! Fundać u instant kafi! Strašno!

Nemojte sad mislit da je ovo reklama za Franck, nije, čak i ne pijem Franckovu kafu. Posljedica toga što sam je kupio je dugo čekanje u butizi, u redu na kasi, i one tete tamo na kasu, ili pokraj kase, stavu sve nekakve takve proizvode tipa žvake, čokoladice, žileti i evo neki dan ova nova (bar meni) kafa i onda kad vidiš jednostavno moraš uzet, što ćeš, a i košta manje od 2 Kn. Sutradan se vratiš uzet malo više tih kafa, jer si kupio samo jednu, a tete na kasi kaže nestalo, doć će nam roba u četvrtak, ali imate nescafe 3u1.

U četvrtak??

Nescafe??

3u1??

Fala, idem u Pergole na kafu.