Nemam Ti Kad

Nešto se čudno, drukčije događa na Grudi, vlada neka pozitivna atmosfera, Slaven je nakon dugo vremena prvak 1. županijske nogometne lige, gruda.org je postala aktivna, Marko Macan je opet viđen u kafiću. Nemojte da vas ovo zabrine, ipak je većina stvari na Grudi ostala ista. Svaki dan pruga br. 11 prođe 6 puta pro Grude, Pero Mađar barem 2 puta prođe sa beciklom, svaku veče zamiriše neodoljivi miris pizze iz Belmonda...

Imalo bi se o Grudi još toga napisat, ali to ću ostavit za jednu od budućih kolumna, pa eto da se ne ponavljam. Kad smo kod ponavljanja vidim da sam u sve 3 prve kolumne spomenuo neđeju, bilo da pišem u neđeju, da se radnja događa u neđeju, ili eto spomenem neđeju tek tako, reda radi, pa sam sebi do zadatak da u ovoj kolumni neću nikako spomenut neđeju, ni Slaven, jer ispada da na gruda.org pišemo samo o Slavenu i o neđeji, i u tekstovima o Slavenu se spominje neđeja, jer se utakmice, je li, igraju neđejom. Dakle da zaključimo, u ovoj kolumni nema spominjanja neđeje, i da, ovu kolumnu ne pišem u neđeju nego u srijedu, na dan kad će bit objavljena, valjda.

U potrazi za inspiracijom pošo sam, ne bi vjerovali, na facebook. Listajući novosti naletim na jedan, recimo, zanimljivi post i tako čitam kad 3, oprostite, 4 točkice i opcija prikaži više koju sam nažalost stisnuo. Ne, nije virus, nego je nevjerovatno dug tekst. Trebalo mi je 2 minuta da dođem do kraja teksta, i to ga nisam čito nego sam šrolo (koja riječ!) i para mi se da je zahvaljujući tome fasovo ovaj kotačić na mišu. Još jedan dodatni trošak.

Na facebook novostima naletim na video klip postavljen ima 2 dana naziva "Brišemo Granice" sa legendarnim Zuhrom. "Brišemo Granice" je projekt Poleo Sporta gdje se za svaku objavu na društvenim mrežama donira 1 KN (0,13 EUR) za Zakladu Paraolimpijac, pa eto ako imate kad (i ako imate kunu) bilo bi lijepo i poželjno donirati. Više detalja imate u video klipu na dnu teksta.

Spominjući granice, neki dan, u jednom društvu, se potegla priča o tome kako su Čilipi, odnosno aerodrom, na samoj granici i da bi doslovno kamenom mogo dobacit do granice. Molim? Pa od aerodroma do granice ima 15-ak kilometara. Što bi onda tek tete Mare iz Vitaljine trebala reć? Jadnoj ženi treba putovnica 3 put dnevno: za doručak, objed i večeru. Izbacila je čak i večeru u zadnje jer brzo joj se potroši, odnosno ispečatira putovnica pa onda vaja ić u Cavtat vadit novu, a ona nema kad ić u Cavtat. Teti Mari je trpeza u Hrvatskoj, a stočić u Crnoj Gori. Kad joj rodbina dolazi u posjet mora im vazda napominjat da ne zaborave putovnicu i zeleni karton, i onda se Čilipjani žale. Strašno!

Piso bi ja još, ali ubila me ova vrućina, fjakalo me, a i kako naslov kaže, nemam ti kad, mislio sam čak ovu setemanu i pauzirat, ali opet, nemam ni to kad, a valjda ću iduću srijedu malo u dulje.

Počela su lijepa vremena, batalite facebook, mobitele ostavite doma, šugaman pod ruku i pravac Molunat!