Vile, vile i vile

I tako dan po dan i dođe srijeda, dan za novu kolumnu, doduše danas nije srijeda nego neđeja. Čitatelju, nemoj izgledat zbunjen, danas jest srijeda, treći dan u tjednu ili četvrti, ovisno kako 'ko računa tjedan, nama u Hrvatskoj, odnosno u Konavlima je treći dan u tjednu (na Grudi je nebitno koji je dan, svaki je isti), ali vidite onemu našemu iseljeniku iz Watsonvilla, nazovimo ga Gajo, koji uredno posjećuje gruda.org svaki dan oko 12:30, po njegovom vremenu, a po našem' bi to bilo oko 21:30, dakle vjerovatno mu je objed u 12, to mu je još k'o djetetu ostalo kad bi pomogo ćaći upregnut mazgu iz poja, došli bi doma umorni đe malo iza 11 ura, najkasnije kvarat do podne, malo bi se umili i onda bi oko podne šeli za trpezu, i to je to, objed je bio u 12, ni minute kasnije, pojelo bi se a onda oko 12:30 pošlo malo prileć, i eto, to je malome Gaju, a sad već gospodinu u poznim godinama, ušlo u krv da to tako vaja i nikako drukčije. I dan danas nakon toliko godina Gajo je osto vjeran objedu u podne i naravno neizbježnom popodnevnom odmoru, kako bi na Grudi rekli kuisanju, međutim kako se vremena mijenjaju Gajo je razvio i još jednu naviku koju je smjestio između objeda i „ubijanja“ oka, a to je posjeta prostranstvima interneta, svaki dan oko podne i po on pođe posjetit web portale i malo viđet što ima nova na njegovoj domovini, samo čudi me što svaki dan posjećuje gruda.org, ne bi da smo mi nešto ažurni, pišemo samo o Slavenu, a evo kako vidim dobili su Orebić sa 3-0, pa slave ali to već znate i to je sad nebitno, vratimo se Gaju, njemu će bit milo đe sam ga spomenuo, samo će mi proklinjat sve jer se vjerojatno ne zove Gajo nego možda Stijepo ili Antun, ali nema veze, bit svega dosad napisanog je to da je danas Stijepu, Antunu ili Gaju četvrti dan u tjednu, jer se u Americi konta da je neđeja prvi dan u tjednu, što ispada da je srijeda četvrti dan, logično. Zašto sam onda spomenuo neđeju, pa zato jer je meni dok ovo pišem neđeja, odnosno sad već poneđejak jer je pasala ponoć, a tebi dok ovo čitaš je srijeda, ili možda četvrtak, ovisno o našem administratoru!

E, sad sigurno govoriš: - „A jesi ga odu'jio“, e pa jesam, zato jer su ona 2, od sveukupno 3 čitatelja što su pročitala prvu kolumnu, rekla da je kolumna malo prekratka, nema problema, nije da se meni ne da pisat, nego mi se para da se tebi ne da toliko čitat, a možda se i varam!

Vile, vile i vile, ne nije ista stvar, odnosno ista riječ ponovljena 3 puta, riječ je od 3 stvari, jedne često viđamo po televizijama, po katalozima, a u zadnje ih prilično ima i po Konavlima, druge rijetki vide, neki nikad a neki pak svakodnevno, o njima se puno govori i po konavoskom rječniku, iako je upitno da li uopće i postoje, a treće... hm... treće, nažalost zapostavljene, zanemarene i zaboravljene, a njima bi konavoski puk najviše trebo bit zahvalan, koliko ih je samo pomoću njih prehranilo svoje famije!

Dakle, da vidimo:

Vile – raskošni ljetnikovci, kuće izvan grada, seoska gospodarstva, potječu još iz doba starih Egipćana i Rimljana. U zadnje vrijeme to su bogataške raskošne kuće za stanovanje, sa obavezno vanjskim bazenom, đegoć i unutarnjim. Nama su najviše poznate iz meksičkih sapunica, a većini konavoskog puka su nedostižne i nepotrebne, iako ih ima par u Konavlima.

Vile – mitološka bića za koja se vjeruje da žive uz izvore rijeka, na brežuljcima ili u špiljama. Najčešće ih opisuju kao mlade djevojke neobične ljepote, obavezno obučene u bijelo, duge plave lagano raspletene kose bez pletenica. Kažu da imaju nekakve strašne moći, i da ih ima dobrih, a i onih loših koje idu đe god požele. Vila u Konavlima ima dosta, i zamislite sve su začudo dobre, kažu pojedinci da ih svakodnevno viđaju, neke imaju čak i krila i plešu vilinsko kolo, ali ne znaju Čičak i Poskočicu!!

Vile – napokon smo došli i do najbitnijih vila, onih koje smo nažalost svi zaboravili, odnosno većina nas, a nijesmo smjeli. Vile su vrtni alat koji prvenstveno služi za skupljanje sijena i zgrtanje gnjoja, neizostavne su bile u svakoj konavoskoj famiji, još uvijek jesu ali se rijetko kad koriste ili služe pak kao ukras na zidovima seoskih domaćinstava skupa sa krampama, dikelama, motikama i kosjerima. Danas imamo više vrsta vila, ja sam neki dan vidio jedne u butizi, 'nako malo jačeg zuba, kaže mi uljudna prodavačica da se s njima može uskopat i đardin, ma e, mo'š mislit, ali ona garantira da može, a ako ne uspijem da ih mogu vratit uz puni povrat novca, i znaš što, ja sam ih uzo, kupio sam moje prve vile i sad samo još va'ja provat uskopat đardin s njima!