Neno Belan: Najvažnije životne odluke sam donio srcem

gruda.org: U zadnje vrijeme ste čest gost na Grudi. Kako vam je tu kod nas?

Neno: Odlično! Publika je odlična, baš je dobro. Ovo je sad četvrti ili peti put da sam tu.

gruda.org: Nedavno ste imali u Zagrebu koncerte u „Tvornici“, koji su imali jako dobar odaziv.

Neno: Da, imali smo dva koncerta, u 11. i reprizu sad u 12. mjesecu. Oba koncerta su bila rasprodana, super su bili i po atmosferi. To je kao što smo prošle godine napravili dva koncerta pa snimili live album, a ove godine smo bili još opušteniji, zato što smo lani mislili na to snimanje, pa smo gledali hoće li bit dobro i bili smo možda mrvicu ukočeni, mada su oba bila super. A ove godine smo bili opušteni i bilo je kako samo čovjek može zamisliti. Čak smo na drugom svirali Trubadure „La musica di notte“ za kraj.

gruda.org: U svojoj bogatoj karijeri ste nastupali nebrojeno mnogo puta. Je li neki koncert ostao u posebnom sjećanju?

Neno: Pa dobro, ove „Tvornice“, sve četiri, su fantastične, a sjećam se prve dvorane Gripe, kad smo kao „Đavoli“ uspjeli, pa smo napunili dvoranu, to je jedan od onih koncerata koji se pamte čitav život. Bilo ih je još, ali to su ovako sa početka i sa kraja koji su najimpresivniji.

gruda.org: Možete li usprediti rad sa „Đavolima“ i nakon njih?

Neno: Mogu. Ono što je najvažnije za istaknuti je to da smo bili mladi, razigrani, ambiciozni, i bilo je to neko vrijeme kad su 80-e bile dosta ležerne godine za život, tako je i društvo funkcioniralo, tako da to pamtim kao jedan bezbrižan period, dobro zezanje, putovanja, baš mladenački. A ovo sad je već zrelija faza, svirka je ozbiljnija, „Fiumensi“ su jako kvalitetan bend s kojim radim ima već 12 godina, ista ekipa i stvarno zvuče onako na priličnom nivou. Iskusniji smo, mudriji, zreliji, ali opet ono što je isto je to da nas drži ljubav prema glazbi, i dalje se uživamo popet na binu i svirat, pjevat, nije to samo odrađivanje, radi novaca, nego mi taj posao stvarno volimo i još uvijek imamo ambicija da napravimo neke stvari u životu.

gruda.org: Je li se nekad pojavila ideja o ponovno okupljanju „Đavola“?

Neno: Razmišljao sam o tome, ali to nema smisla, baš radi „Fiumensa“ s kojima sad surađujem, a tim koji dobija se ne mijenja. Mi odlično funkcioniramo, uvježbani smo, prijatelji smo, kao jedna mala obitelj. „Đavoli“ ne sviraju već 20 godina, ne bave se glazbom, ne znam kako bi to uopće izgledalo kad bi se sastali. Mislim da taj eksperiment nije uopće potreban u našem slučaju, jer sve pjesme „Đavola“ ja i dalje imam na repertoaru, jer to su moje autorske pjesme.

gruda.org: S „Fiumensima“ ste se našli u Rijeci kad ste došli tamo. Koliko je vremena trebalo da se okupi bend?

Neno: Jedno dvije godine je trebalo da se iskristalizira ova postava koja je sad tu. Prošlo je par ljudi u te dvije godine kroz bend koji sam stalno pokušavao okupiti, pa su neki dolazili i odlazili, ali od bubnjara (Leo Rumora, op.p.) koji je prvi došao još 1996. pa basista (Olja Dešić, op.p.) negdje oko Nove Godine 1997., Vedran (Križan, klavijature, op.p.) je došao zadnji na ljeto 1997. Računam da je rođenje ovog benda sa dolaskom zadnjeg člana – ljeto '97, znači sad već 13-a godina. Za usporedbu, „Đavoli“ su svirali sedam godina, i za to vrijeme su se promijenile jedno tri postave.

gruda.org: Vi ste rođeni i odrasli u Splitu, točnije na relaciji Split-Brač, a sad ste u Rijeci. Zašto baš Rijeka?

Neno: Iz privatnih razloga sam bio preselio '95, pa sam se onda nekako zakačio, dopao mi se taj život. Prije toga sam živio u Zagrebu, on mi je bio prestresan. Zagreb je odličan za posao, sve je gore, ali nije lako živjet u Zagrebu. Kad sam došao u Rijeku, nekako je sve bilo mirno, fino, mediteranski, opušteno, a opet urbani i gradski, i tako. Onda sam okupio bend, kupio stan, napravio mali studio, i saživio se sa gradom. Svaki mjesec sam u Splitu, jer mi je dolje obitelj, a ljeti sam dva mjeseca na Braču. Ja kažem u šali, a u stvari i nije šala, da imam tri ravnopravne adrese, tri doma. To je bogatstvo.

gruda.org: „Rijeka snova“ se čekala 5 godina, i ispalo je da je odličan album. Radite li na nečemu novome, i hoćemo li dugo čekati na novi materijal?

Neno: Ne mogu reći da će ploča izaći u 12. mjesecu ove godine ili u 12. za dvije godine, nego će izać kad se sama od sebe dogodi. Naravno da dalje radim, već imam par pjesama koje pripremam, ono što je sigurno je da ću ove godine opet izbacit jedan-dva nova singla, ali baš ploča... Moža poludim pa napravim deset pjesama pa bude do kraja godine, a moža bude za tri godine.

gruda.org: Što vam se čini od sadašnje hrvatske glazbene scene?

Neno: Hrvatska scena je sad kao i svjetska scena, to je prešlo previše u nekakav menadžerski biznis. Manje sve to izlazi iz duše, a više su to nekakvi projekti, TV show-ovi, tako da imamo hiperprodukciju, svi pjevaju i snimaju, na stotine tih pjevača, grupa, i scena je preplavljena, a produkcija je radi tehnologije išla gore i sve to dobro zvuči, sve se to dobro snimi, ali nema mi tu nekog sadržaja. Čini mi se da 80-ih, pa 70-ih i 60-ih godina, bez obzira na često nekvalitetne snimke i nemogućnost da se u ono vrijeme to kvalitetno zabilježi, pjesme se bile moćne i autorski su izlazile iz duše ljudi koji su ih radili, tako da produkcija nije bila ni bitna nego su pjesme bile sa idejom porukom, a najbolji dokaz za to je da su mnoge od tih pjesama i dan danas žive i da ih svi slušaju i bendovi obrađuju.

gruda.org: Koji su vam bili glazbeni uzori?

Neno: Uvijek ističem Beatlese kao uzor broj jedan. Oni su po mom osobnom sudu postavili više-manje sve ono što je danas u modernoj pop glazbi. Sve su to dalje varijacije i kombinacije na temu, uz naravno napredak tehnologije i produkcije, ali oni su prvi postavili kako to treba biti u modernoj pop glazbi.

gruda.org: Da se ne bavite glazbom, čime biste se bavili?

Neno: Studirao sam elektroniku, po struci sam elektroničar, tako da bih vjerojatno bio inžinjer elektronike. Imam taj studio, pa sam tu spojio te svoje dvije ljubavi. Studio je mjesto gdje se susreću elektronika i glazba.

gruda.org: Ima li neka životna misao, moto koji vas vodi?

Neno: Ima dosta tih mudrosti, ali ono što je najvažnije istaknuti je to da sam sve najvažnije životne odluke donio srcem, a ne glavom. Glavu ostavljam za svakodnevno funkcioniranje, za milijardu sitnica, a kad je trebalo odlučiti nešto što će mi dalje odrediti život, a bilo je takvih situacija nekoliko, onda sam uvijek išao kako me srce vodilo. Nikad nisam kalkulirao.

Marijan Ban: Publika je fantastična, možemo i pet uri svirat!

gruda.org: Što Marijan Ban radi u zadnje vrijeme?

Marijan: Svira.

gruda.org: Puno?

Marijan: Taman. Ne bi tija više.

gruda.org: A što radi kad ne svira?

Marijan: Ima doma troje dice. I ženu. A ništa, klub, doma, zaletin se s prijateljima, vozin motor.

gruda.org: Kako sad funkcionirate bez „Obale“?

Marijan: Nisam solo, imam bend, moram imat bend, to su „Diktatori“, zadnje 3 godine su sa mnom. To je mladi bend iz Splita. Vrhunski su, odlični bend, fenomenalno sviraju. Mladi su, nadareni, guštaju lagano.

gruda.org: Ima li razlike između rada sa „Obalom“ i „Diktatorima“?

Marijan: Isto je to, isti su aranžmani, sve. Oni su mladi i puni energije, sviraju žestoko, ka šta smo i mi svirali kad smo bili mladi. To me raduje.

gruda.org: Pripremate li kakve nove materijale?

Marijan: Imam odma u glavi pet-šest pisama i više nemam mista za druge, pa moram prvo to izbacit. Nešta planiram za iza Nove Godine. Imamo neku prostoriju i razglas, i sve unutra smo napravili, i onda ću ja to njima pokazat. Malo ćemo se igrat oko toga. To je proces koji dosta dugo traje, jer se pisma može na miljon načina izvodit.

gruda.org: Jeste li perfekcionist?

Marijan: Da. Svak da svoju ideju, tako je bilo i s „Obalom“. U početku je to sve unutra, pa se onda diže, diže, diže, ide se ka šta minimalnijoj zbirci. Belan mi je dosta u početku pomaga, glede produkcije i glede zvuka, piva sve pozadinski vokale. U mojim pismama ima puno različitih ritmova, jer su pisme različitih atmosfera.

gruda.org: Odakle vam dolazi inspiracija?

Marijan: A ne znam ni ja, meni to nije jasno. Jednostavno dođe. Meni nije jasno da sam jednu pismu napisa na engleskome, u dvi minute, onu „Why“, a ja nisam nikad razmišlja engleski. „Ruzinavi brod“ sam isto u dvi minute muziku i tekst. Moram bit sam, a jako sam rijetko sad sam, šta je dobro, ali za pisme nije dobro.

gruda.org: Sad ste tu sa Nenom, a bili ste prije godinu dana isto s njim. Kako vam se svidjelo ovdje?

Marijan: A bilo je fantastično. Ne bi doša opet da nije bilo dobro. A sa Nenom moj prvi javni nastup, je bio u jedriličarskom klubu „Mornar“. Bio sam gost na prvom koncertu „Đavola“, to je bilo osamdeset...pete, mislim. Onda je počela naša suradnja, nije to neki instant proizvod. Zadnje četiri godine povremeno sviram s njim. A publika je stvarno fantastična, prostor je isto fenomenalan, obožavam ovo kad imam pravu pozornicu, i prošle godine je bio dobar, pravi koncert, kad je tako možemo i pet uri svirat.

gruda.org: Imate li neku poruku za naše posjetitelje?

Marijan: Moje pisme su moje poruke, neka budu više zaljubljeni, romatični, neka uživaju u sitnicama. Sitnice čine život ljepšim.