Kolumne

Anketa
12.10.2017
Koliko Gruda ima skretanja?

2
4
5
6
7
8
9
Pogledaj rezultate

Tražilica
Google


Web-mail
Korisničko ime:

@gruda.org

Lozinka:

Nemate e-mail adresu na gruda.org?
Prijavite se!
Novosti, 26.01.2017

Grudske priče V

U novoj epizodi koju danas donosimo, gospođa Marija Stojanović prepričava zgode iz, za neke od nas, daleke prošlosti. Neki čitatelji neće ni znati koji su to gruđani u priči, neki će likove znati samo po imenu, nekad su čuli za njih od svojih, a neki od nas se još živo sjećaju tih ljudi. Vašem administratoru je ova priča posebno draga jer je direktno vezana za njegovu obitelj, a nikad nije čuo za ovu zgodu. Vjerujemo da će vas gospođa Marija sve dobro nasmijati, i da ćete s nestrpljenjem očekivati i sljedeću priču.

Grudske priče V

Počela korizma! Sve utihnulo, čeljad radi pomalo koliko vrijeme dopušta. Fali Grudi smijeha i zabave, ali se to nadoknadi na drugim mjestima, tiho i bez velike pompe. U Goluba u radnji svaki dan bolje nego u kinu. Pričaju se priče, tajne se otkrivaju. On već zorom šije opanke, šolava, mene mater ostavila u njega da je doma manje graje, ja probivam crevje na take, izvrćem nogama, ali je to jedino mjesto gdje mogu obut ono o čemu sanjam i čut što malo tko može.

Kišno jutro na Grudi, vrijeme zaništa osim za mjesta kakva je Golubova radiona. Ekipa je već došla, čekaju druge pa da počnu priče. Novine se čitaju i naglas se komentira. Uto dolazi Amulić, biciklet naslonio na vrata, puti ga ombrela, bjestima, skalava sve po redu dok iz burse ne izvadi što je donio.

Golub uzimje u ruke dopisnicu i čita: "Puno pozdrava iz Zagreba od Kece", a adresa samo tri riječi "JAJOLAD GRUDA KONAVLE". Tresu se svi od smijeha, a Amulić izlazi i sam sebi u bradu govori: "Pametan Keca, zna on adresu đe se ništa ne radi." Golubu čekić skače, čavlić mu se neda pribit od smijeha, a ja se čudom čudim što se oni tako smiju lijepoj dopisnici. Na to će Rota: "A znate li kako je Vuke progutala Romandovu veru?"

I onda počinje priča.

Za one koji ne znaju, Vuke je bila mjesna čistačica, bez iđe ikoga svoga, išla bi po kućama pomagat koliko joj je snaga dopuštala, a iznad svega je voljela malo pocugit. Mršava, perlon bječve joj se zajedno s lastikom zavijale i spuzale do šjanaka, prosijeda, zalizana na stranu, ošišana na tarzanicu, brkata - naša Vuke! I tako bi ona obilazila od kuće do kuće, znali svi zašto dolazi i svaka je kuća imala "Vukinu kupicu". A gospar Romando došao doma i onako sav ušesan opro ruke, dignuo veru, stavio je u kredencu u kupicu i pošao u vrt. A stali oni u domu u malom stanu tamo đe je sad Torcida. On u vrt, a Vuke na vrata: "Mare, daj jednu." Mare uzme kupicu, ulije rakiju i Vuke srkne na eks... grrrrrrrrrrrt, umalo da se zadavi. Lupa je Mare po leđima, ona digne glavu ko pulastrin i proguta. "Dobro je Mare." i ode ća. K večeru Romando opro ruke, ide uzet veru, nema je. Pita Maru đe je, a Mare se uvatila za glavu. Vuke progutala veru! Trka za njom pro Grude, našli je i doveli doma. Stala je tako Vuke tri dana, jela, pila, a tuto je za potrebu bio na pozornici. Četvrti dan na zadovoljstvo svih Vuke je učinila veru. Mare je to lijepo isčeprkala i oprala i na ruci gospara Romanda vera se sjajila još puno godina.

Smijeh i galama, znalo se tu đe kokoš jaje nosi. Zapamtila ja sve što smijem i ne smijem napisat!

Pričali oni kako je tamo neko pod stare dane vodio jubav sa ženom; a ona jadna ležala ko beke koliko god je trebalo. Jadala se drugi dan susjedi: "Draga moja, ležim ja, nikad kraja, vavoli on, vavoli, a ja pojela po kila kriješava i još pjuvala pice!"

Trese se radnja od smijeha, komentiralo je društvo detalje. Golub bi svako malo govorio: "Šuti, mala je ođe", a oni: "Pusti Golube, što ona zna." A mala ko pugačica za tintu; upila sve!

A kad bi prošo dum Baldo, svi bi stali ko sveci i slušali mirno kako ih kritizira što se redovno ne ispovijedaju. Jedan od njih bi znao reć: "E moj Baldo, kad bi ti se ja ispovidio i ti bi se crkve ostavio!" A on bi onda odma skurio pred menzu. Tamo je provjeravo ko je bio u školi a nije došo na vjeronauk i onda bi nedeljna propovijed bila usmjerena!

A neki od nas su redovno obilazili rozarije, vjeronauke i pjevanje. Uživali smo na balaturu sa mladom i lijepom učiteljicom pjevanja i priželjkivali da nam nikad ne napusti Grudu, što nam se na obostrano zadovoljstvo i ispunilo. Naši jedini i glavni izlasci... Marija je odavno znala da će bit doktorica, Šumarka je sanjala da će bit kauboj jer je danima glumila Vinetua s drvenim pištoljem u Koraća po zidinama, a ja... nijesam ni znala kud bi sa sobom. Mršava i tanka, začas bi se presomitila. Imala sam samo jednu želju, da se zdebljam, da mi noge ne budu tanke ko u Sele Gusareve i da mi konačno uzrastu sise!

Ostvarile se moje želje i više nego su trebale!!

Korizma se bližila kraju, veselili smo se novim događanjima s kojima će Gruda opet živnut. Bližilo se sveto vrijeme Uskrsa...