Kolumne

Anketa
20.12.2023
Kako uklanjate prekalu sa cakla?

Stružem strugalicom bogati
Pokrijem šoferšajbu dekom
Polijem je ujutro s toplom vodom
Zalijem je rakijom
Držim auto u garaži
Ne vozim
Nijesam s Grude
Pogledaj rezultate

Tražilica
Google


Web-mail
Korisničko ime:

@gruda.org

Lozinka:

Nemate e-mail adresu na gruda.org?
Prijavite se!
Novosti, 29.12.2016

Grudske priče III

Za ovo izdanje "Grudskih priča" Marije stojanović smo napravili manje promjene, pošto je tema Nova godina, preskočili smo jednu sedmicu, jer smo Božić već imali, pa smo se i kalendarski približili temi. Druga promjena je ta da nećemo objaviti dvije priče odjednom, nego samo jednu. Opet, radi teme. Druga priča je pripremljena i objavit ćemo je nakon Nove.

Do tad, uživajte u još jednoj prelijepoj priči.

Grudske priče III

....A lijepijeh li festa, ja bi da vazda traju!

Na Mladence ujutro ćaća bi uranio sa granom lovorike, pa onako lagano po nama: "uzmi dobro, pusti zlo, uzmi dobro, pusti zlo" - mi jedva čekali jutro da se opet radujemo nečemu. A Nova godina je bila festa za ćaću i mater i sve Gruđane. Išlo bi se na bal! Dom okićen krepkartom, stolovi raspoređeni na obje strane, pune se izaranijega. Odveo bi me ćaća na par minuta da vidim i osjetim za mene istovremeno nešto čudno i zanimljivo.

Mislila sam da oni koje sam svaki dan sa motikom gledala, znojne i umorne, žene ko i moja mater, hrapavih i težačkih ruka, koje su mirisale po štali i svježem mlijeku, ne mogu tako izgledati.

A oni zasjali punim sjajem. Muški u odijelima od mise, izbrijani, kose zalizane bio dopom ili orahovim ujem, a žene u nošnji, sjaje se traverse raznih boja, fjoke na pucama roza ili celesto plave boje. One druge ko i moja mater u kostimima od tvida, freško napravljene "trajne", i sve mirišu isto, ona dobro znana "crna mačka"! Stojim u kantunu još samo malo, držeći se ćaći za ruku, s pozornice zasvira i na prve taktove dižu se skoro svi! Niko Magud vrti njegovu Selu, lijepu ko vila, ogrlio je oko tankog pasa, a ona nasmijana u njegovim rukama ko leptirica. Dundo Pero Mazavac, Nikola Rilović, Marko Glavić (Odžin), balali su za moje oči bajno. Noge im svima jedva pod doticale, paralo se da po bumbaku gaze!

Lica im svima ozarena, svi se milo gledaju, smješkaju jedno drugome. Sve težačke umorne ruke i noge kazivaju svoje drugo lice, ono potrebito svakome. Još malo tata, još malo! Gledam ja kako posuti korjandulama jedni druge pozdravjaju, nazdravjaju, čestita se ugovorenim djevojkama i mladićima od veče prije, a one izvadile kolane na prsi, objesile vezilice, ruke nemještaju da se prsteni vide, držeći se ispod ruke svoga izabranika.. U kantunu ispod aparature, vječiti grudski studenti snimaju svakoga ko ulazi, nešto dobacivaju, skrećući pažnju na se! Žao meni što moram doma. Čitala se oglasna knjiga u školi "da se đaci ne smiju pojavit na zabavi, jer će dobit ukor nastavničkog vijeća", ćaĆa me izvodi, ja se zgurila da me drug nastavnik Mato Knežević ne vidi, jer ako te on vidi... A drugarica Bise me lagano pogladi po kosi na izlasku iz doma.

Stegla prekala, gazimo prema fontani, ćaća stavio francuzicu na glavu a ja se pobradila materinom maramom. Uvlačim se u posteju... "ninaj, ninaj, baba i đedo su tu, a mi nećemo dugo. Ja i pred san gledam iste slike, vesela što moji mati i ćaća uživaju.

Tu i tamo opali još koja garbitača u znak novogodišnje noći. Uvlačim se dubje pod krepatur i pred san jos čujem... "tiho je negdje svirala mandolina pjesma je bila puna dima i vina"...