Kolumne

Anketa
16.02.2017
Koja vam je najbo'ja sorta grožđa?

Merlot
Plavac
Malvasija dubrovačka
Kardinal
Krivaja
Pogledaj rezultate

Tražilica
Google


Web-mail
Korisničko ime:

@gruda.org

Lozinka:

Nemate e-mail adresu na gruda.org?
Prijavite se!
Novosti, 22.11.2016

Grudske priče

Nomadne, odnosno ima jedno tri setemane da je na Facebooku, u grupi "Zavazda Konavle" gospođa Marija Stojanović rođena Koprivica napisala jedan prekrasan tekst iz prošlosti Grude jednostavnog naziva "Grudske Priče" u kojem dočarava život na Grudi negdje 70-ih godina prošlog stoljeća. Tekst je odmah dobio brojne pozitivne reakcije tako da smo se mi odlučili, uz dozvolu gospođe Marije, taj tekst, odnosno dva teksta, podijeliti s vama na gruda.org. Naime, gospođa Marija će svakog četvrtka donositi novi nastavak Grudskih priča, a mi ćemo svaka 2 tjedna te dvije priče spojiti u jedan tekst i podijeliti ga također ovdje na gruda.org.

Ovim putem se zahvaljujemo gospođi Mariji na dopuštenju, i moramo je pohvaliti na stvarno prekrasnim tekstovima, a vas dragi čitatelji koji niste imali prilike pročitat tekst na facebooku, kao i vi što ste pročitali, ostavljamo da odvojite malo vremena i uživate u tekstu.

Grudske priče

Dobarveče svima!

Ja ću ko pošćer iz Maloga mista, bez lapisa na "touch screen" počet pričat "grudske priče". Nitko se neće jedit ako je pametan, može mu samo biti na ponos što je bio, ili još uvijek jest, dio našeg lijepog kraja!!

Razlika je to velika, nekad i sad. Ljeti kad bi sunce promolilo iza Bjelotine, kad bi se miris sasušene trave širio pomiješan ranojutarnjom rosom, budila se Gruda. Vidakove djevojke već su oćerale krave na pašu, moj ćaća sa motikom preko ramena, već dobro umoran, ide preko maloga mosta doma na "ručak", jedva čekajući da se na fontani napije studene vode. Nikica i Smajo već na taraci tresu lincune, gospar Niko Majov na dno skala čeka freško obrijan i namirisan, jer "po jutru se dan poznaje"! Kovač Bratoš odavno kuje Jelki i Nikši ispod kamare, jer, neka se dižu, ko je vidio spat do sedam ura! A otamo pod ombrelom dreta ko svijeća, prije velike vrućine ide Jane Koraćeva. Mrske na modrini jedva da se miču koliko joj je korak sitan i bešuman... a ubručić bijel ko lijer, ruku bi rasparo kako je utijan. Za njom Drago Borovo, još nije progledo, ljut jer ga Kata nije navrijeme probudila, preši da otvori butigu, a gospar Romando, sa smješkom na licu, bez preše, ko oće da se ostriže i obrije neka čeka jer "za ljepotu se trpi".... Ah, koliko ljepote i veselja u takvim jutrima, svi nasmijani, šaljivi. Otamo se širi miris Tonkova kruha i zemičaka, Golub već šije opanke i čeka da Amulić donese novine, jer.... neka malo... doći će Cvijeto Majov, Rota, Ivo Car i Luka Korda, samo da se naspu... posjedat će oni sve do objeda, okrenut će sve "od sušila do laptala", tresti će se sve od smijeha. Pa ljeto je ljudi, radi ko mora i ko je naučio, treba neko i da ljude zabavlja. Vlaše Trković samo što nije prošo, samo još par minuta dok oglanca BMW-ea. U Ilije na taraci rumene djevojke iz Sitnice i Kruševica napola prodale mrkvu i sir, još malo pa će i one ponešto kupit, u Glavića u menzi popit studeni himber i na magaradi natrag ...

Uto zazvoni podne u matici! Čeljad iza objeda umorna, znojna, pjusnu se malo na pilu ispodpazuši, operu noge u lamenom kadinu... pa leć! Krijes raspalio svom snagom. Djeca, nekoliko njih, kupa se na Pompauzu držeći se za tamaris, jer se dno jedva vidi od muteži. Još malo, a onda s ćaćom valja vezivat pomadore i motat lozovinu.

Propodne na gornjoj Grudi, malo drukčije! Frano i Lukre odmaraju na jednom kraju kuće, a Danilo i Vice na drugom. Jedino meštar Karlo još u radioni, go do pasa, čini red po stvarima i pari oči slikama ljepotica sa kalendara kojima je oblijepljena cijela radiona. Njegova Mile, mršava ko vijek, potiho ko sjena ulazi u radionu i gleda kakve je volje, pa da mu reče "jeli dosta više, presto je granariz!".

Oko četriure iz Bačeva dola Mato Bušković jaši na bijelome konju, noge samo što mu put ne dotaknu, a njegova Luce vodi konja i uprtila sepet na leđa, jer Mato nemože u "intrese" ako su oba sepeta na konju! Tako, pa "pod Grudu" u lozovinu.

Ida sjedi na štrokeli ispred kuće i doziva se sa Đelkom Francovom, a preko puta na pižulu Riva čeka da Romando otvori i da počnu popodnevni razgovori. Stane Milanova cijelo vrijeme pjeva da "bijeli golub odnese pozdrav njezinu Peru u Zglava na Pojice", toliko je bila glasna da se Milo digo jedan, a ništa gore nego se propodne dić mamuran i nenaspan.

Menza u Glavića prazna, Ivica Propalica kunja na stočiću, Mato Kušić se maše novinom u skalinima i čini lad sam sebi, a gospođa Ivanka uređena, mirisna, pomno nacrtanih obrva i crvenih usta, crevjama na take tek ikoliko remeti popodnevnu tišinu hodajući.

I tako, prolaze ure i pomalo se spušta veče. Pritisla sparina, vjetra odnikle. Umorni težaci vraćaju se iz poja. Torbice im proramena, a u njima odavno prazne boteje bevande ili rašpate što je žeđ gasila, a u kanavcima okrajci kruha i ranketjava larda. Umorni će leć Bačevjani, Pojičani i Radočićani, koji su cijeli dan u poju proveli, ako su ubili oko neđe pri konalu da olade glavu i umorne noge.

A onda uveče, na terinu od boča, planduju oni koji su taj dan "lišo" prošli. Viče se i galami do kasno u noć. Radi Mađarici neće san lako na oči! A pazi ona i kako liježe, kose spletene u mrežicu, ko da se sedefom posula.

Pausa ko svjetionik, s prozora na prozor, svakome osvjetljava put, nemože joj nitko umać. Ludvika je poslala da popipa kokoši da srašuna sva jaja za sutra. Luka Andraš po ko zna koji put ide tamo, amo, freško patinane glave, nebi li vidio mjesnu ljepoticu Nedu Stanoševu. Zamišljo je taj da ljubuje generacijama. Na kontu njegovih maštanja pojela sam i ja na kila "dado" čokolade, prenoseći mu lažne pozdrave, i isto toliko bata popila od matere prutom od konoplike. Sunce je odavno zašlo! Šumar na biciklu nogavice zapeo štipalicom, da mu lanac gaće ne uvati, ide naboča... i onda... i smijeh i bještime i svašta nešto što smo iz posteje slušali otvorenih prozora, znojeći se od vrućine. Ćuk u košćeli bivao je toliko glasan da se sve nije moglo čuti. Još malo pa će jedanes ura noći, hrče se sa svije strana. Jedino iz Mujine gostione Daj-dam smijeh i harmonika. Majmun zasigurno od straha trese lovoričinu preko puta za koju je vezan. Mjesec lopov osvjetljava što treba i netreba. Sutra je novi dan.......