Imamo loptu nemamo igralište!?

Jučer je na Facebooku osvanuo jedan zanimljiv post na stranici Gruda, Konavle, a post glasi - Imamo loptu nemamo igralište i fotografija Marka Radonića koji je 1918. donio prvu nogometnu loptu na Grudu. Kad smo ugledali ovaj post jednostavno smo se morali osvrnut i napisat nešto.

Koliko je nama poznato Gruda ima igralište (ako pričamo o igralištu za mali nogomet), iza osnovne škole, koje je već neko vrijeme asfaltirano i omeđeno ogradom sa 3 bande (istok, sjever, zapad) i koje je u dosta boljem stanju nego staro igralište koje se nalazilo na mjestu sadašnje sportske dvorane. Sad će se odma neki pobunit i reć da se to igralište radi već toliko-i-toliko, da nije završeno, da ovo, da ono... Strpljenja, pročitajte do kraja.

Zašto ovo pišemo? Zato što smo mi generacija koja je odrasla na starom igralištu koje je bilo puno rupa, na nekim dijelovima je bio napuknut asfalt, nismo imali ogradu ni tribine, ma nismo čak ni imali alavija golove, nego neka dva stara trula zahrđana koje su pridržavali kamenja koja bi našli na okolnim livadama, a nije se jednom dogodilo da golmana poklopi taj isti gol, pa opet nam to nije smetalo nego smo kad bi bilo fino vrijeme skoro svaki dan tu igrali na lopte, a na proljeće bi zamolili Mićinu da nam pokosi i ocrta livadu – mjesto gdje se sad nalazi igralište - i tu bi dobar dio proljeća odigrali, odnosno dok ponovno trava ne bi narasla, kad bi ponovno stavili bare na leđa i spustili se na staro igralište. Ljeti bi igrali do kasno u noć, bez svjetla, bez reflektora, bez ograde pa opet smo bili sretni. Nemalo puta bi nam lopta odletila u obližno grmlje i draču i nekad bi je satima tražili, a neke nikad ne bi našli, a dosta ih se i probilo, pa bi nekad i igrali sa tako probijenim – kad je rezultat bio izjednačen.

Uvijek se sa nostalgijom sjetimo starog igrališta i sad nešto mislimo što bi sve dali da smo onda imali ovako igralište ko što sad ima, koje zjapi prazno. Znamo da nema golova, istina to može bit prepreka za igrat nogometa. Ali da je nama onda bilo ovo... Pa napravili bi ih sami i pontali na igralište dok se Općina, škola ili kogoć treći sjeti da bi ih bilo dobro imat na igralištu. Ma napravili bi i koševe, jer smo znali igrat i košarke na starom igralištu! A sad svi čekaju da netko nešto napravi, a za to vrijeme će sjedat u kafiću i prigovarat. Ali nekako imamo dojam da, sve i da se sad nekim čudom stvoru golovi na igralištu, opet ne bi valjalo. Možda fale reflektori, tribine, kafić? Ili kladionica?! Sve u svemu, mišljenja smo da je malo nezahvalno napisat da nemamo odnosno nemate igralište.

Mi u svakom pogledu poštujemo i podupiremo grudsku mladež, ali s obzirom na ovo što smo napisali, stvarno ne shvaćamo i ne vidimo problem oko igrališta, pa bi voljeli, pošto nismo upućeni, da nam na komentarima objasnite problem, odnosno razlog zbog kojeg se igralište ne koristi. Ma, uostalom, pogledajte komentare, odnosno nekoliko zadnjih komentara, to je poanta našeg izlaganja. Kako oko Slavena, tako i oko bilo čega drugog na Grudi.

Donosimo i freško slikano igralište (koje nemamo), ako netko nije upućen u kakvom je trenutno stanju da se može i sam(a) uvjerit. Nadalje, jutros smo snimili i kratki video koji vam također donosimo, a ako pojedince zanima kako je izgledalo staro igralište, odnosno kako su izgledale utakmice na starom igralištu, u video isječku ispod, a nakon prve i po minute, ide dio iz rujna 1999. U tom drugom dijelu video isječka možete vidjeti dijelić utakmice između DVD – SOTES, i osjetiti, odnosno pokušat osjetiti tu atmosferu.