Izlet u Vukovar i Požegu

POSJET MLADIH ŽUPE PRESVETOG TROJSTVA S GRUDE MLADIMA ŽUPE SVETE BARBARE IZ JAKŠIĆA

Iako je gotovo sedam mjeseci prošlo od SHKM-a u Dubrovniku, sjećanja su još uvijek svježa. Mladi iz Jakšića pored Požege ostali su u našem sjećanju i srcima i toliko nam se svidjeli da smo ih odlučili pozvati na ljetovanje i na našu se radost odazvali. Sada je bio red na nama da uzvratimo posjet.

Uspjeli smo izorganizirati posjet Jakšiću od 12. do 16. studenoga. S Grude se krenulo u kasnim noćnim satima 12. studenoga. Okupilo se tu široko društvance, od naših najmlađih osnovnoškolaca, srednjoškolaca, studenata do ovih malo „odraslijih“. Putovali smo preko BiH i nakon duge noćne vožnje stigli u Grad heroj u jutarnjim satima 13. studenoga. Imali smo malo slobodnog vremena, a potom smo se zaputili u razgled najvažnijih mjesta u Vukovaru. Posjetili smo Ovčaru, jedno od najsvetijih i najtužnijih mjesta u novijoj hrvatskoj povijesti, spomen-dom žrtvama iz vukovarske bolnice i samu bolnicu. Sve je to ostavilo dubok i snažan dojam na nas. Kasnije smo razgledali novoobnovljenu palaču Eltz koja nas je sve ostavila bez daha.

Iste večeri stigli smo u Jakšić gdje su nas dočekali naši domaćini. Bio je jako lijep i emotivan trenutak, susreli smo se sa svojim prijateljima nakon više od četiri mjeseca. Zaputili smo se kućama gdje su nas dočekali samo onako kako Slavonci to znaju, predivnom gostoljubivošću i još boljom hranom. Možemo sa sigurnošću reći da ovakvo gostoprimstvo nisam nikada doživjeli. Već idućeg dana domaćini su organizirali ručak na ribnjaku u obližnjem selu Rajsavac gdje su za nas svirali tamburaši. Noć se nastavila u dugo u mjesnom okupljalištu mladih. Nadalje, posjetili smo i Kutjevačke podrume gdje smo degustirali razne vrste vina i upoznali sam proces berbe i nastanka nekih od najpoznatijih hrvatskih vinskih sorti. U subotu su nas domaćini izveli u večernji izlazak koji nam je svima ostao u predivnom sjećanju.

Došao je i dan rastanka. Jutro je obilježila sveta misa na kojoj smo se zahvalili Bogu za sve blagodati koje nam je podario proteklih dana. Misa je protekla u svečanom tonu, a bilo je i predavanja poklona i međusobnih zahvala. Poslije mise uputili smo se ka obiteljima na oproštajni objed. Uslijedio je rastanak koji nam je svima pao jako teško. Nismo mogli vjerovati da su ta predivna četiri dana završila. Uz pjesmu, poneku suzu i pozdrave ukrcali smo se u autobus i zaputili prema Grudi sa samo jednom mišlju u glavi: „Ne dirajte mi ravnicu jer ja ću se vratiti !“

Oduševljeni putnici